Lanolin je prirodna tvar koju proizvode lojne žlijezde ovaca. Njezina je osnovna biološka funkcija zaštita kože životinje i vune koja je prekriva od djelovanja vlage, vjetra, sunčevog zračenja i drugih čimbenika okoliša.

U funkcionalnom smislu može se usporediti s ljudskim sebumom. Slično kao i prirodni lipidni sloj ljudske kože, lanolin je odgovoran za održavanje odgovarajuće razine mašćenja i zaštite površine kože.

Naziv „lanolin” potječe od latinskih riječi lana koja označava vunu i oleum koja označava ulje. Iako ovaj izraz funkcionira već dugi niz godina, suvremena znanost pokazuje da lanolin nije ni klasična mast ni tipično ulje. On predstavlja iznimno složenu mješavinu kemijskih spojeva čija je struktura odgovorna za njegova jedinstvena svojstva.

U ovčjem runu udio lanolina može iznositi od nekoliko pa sve do više od dvadeset posto mase sirovine. Ta količina ovisi, između ostalog, o pasmini ovaca, uvjetima okoliša i načinu uzgoja.

Kako se dobiva lanolin?

Proces dobivanja lanolina započinje nakon striženja ovaca. Lanolin se izdvaja iz runa tijekom njegovog pranja i čišćenja. Suprotno uvriježenom mišljenju, dobivanje lanolina ne zahtijeva nanošenje nikakve štete životinjama i odvija se kao prirodni element procesa iskorištavanja vune.

Prvi proizvod koji se dobiva iz runa je takozvani sirovi ovčji znoj — odnosno sirovi oblik lanolina koji sadrži brojne nečistoće prirodnog podrijetla i podrijetla iz okoliša. Osim samog lanolina, u njemu su, između ostalog, prisutni ostaci zemlje, prašine, mineralnih soli, organskih tvari i drugih sastojaka koji potječu iz runa.

Tako dobiveni materijal još nije prikladan za kozmetičku ili farmaceutsku primjenu. Tek višefazni proces pročišćavanja omogućuje dobivanje lanolina koji ispunjava stroge zahtjeve kvalitete suvremene kozmetologije i farmacije.

2.Što je zapravo
lanolin
i kako nastaje?